Nakon skoro dvije godine Narodna glazba Trogir održala je koncert u sklopu “Trogirskog ljeta” i doživjela neviđene ovacije publike.

- Kada sam uoči koncerta poručila svojim sugrađanima da su nam nedostajali te da se nadam kako smo i mi njima nedostajali i da upravo zato dođu na naš prvi koncert nakon skoro dvije godine, nisam mogla ni zamisliti da ćemo ispred sebe vidjeti prepun središnji trg i „more“ naših sugrađana koji su jedva dočekali opet vidjeti svoje trogirske glazbare. Sjetila sam se jednog članka koji je u povodu 180-te obljetnice Narodne glazbe Trogir izašao u “Slobodnoj Dalmaciji”, a čiji je naslov glasio „Duhovna sila koja drži na okupu Trogir i njegove stanovnike“ i uistinu taj naslov pokazao se istinitim. Građani su pokazali koliko vole i poštuju to Društvo, kroz koje su prošle generacije Trogirana, jednostavnih i skromnih ljudi koji su u njemu pronašli sebe i „upisali svoje živote u knjigu Glazbe“, kazuje Duška Guina, predsjednica Društva, prva žena u njegovoj skoro dva stoljeća dugoj povijesti.
- Posljednji naš koncert bio je u rujnu 2020. godine. Nažalost, nakon toga više javno nismo nastupali. Zadnje dvije godine za Glazbu su bile blago rečeno teške. COVID pandemija nas je razdvojila. Naprosto smo zastali s radom, probama, koncertima, druženjima, kao da nam je netko odjednom svima zajedno uzeo dio nas bez kojeg nismo bili potpuni, kao da nam je netko oduzeo drugu obitelj. I kada smo pomislili da gore ne može biti pokazalo se da ipak može. U svega mjesec dana napustila su nas dva naša dugogodišnja člana: Ante Vukman-Ilak i Toni Paraman – dvije prave legende Društva, bez kojih nikad nećemo bit isti. U posljednje dvije godine, nažalost moram kazati da smo se okupili samo na pogrebima ta dva naša draga člana, sjetno će Guina.
- No, nakon popuštanja mjera, znali smo da moramo započeti s radom. Nije bilo jednostavno ponovno okupiti toliki kolektiv, posebice nakon što se „izgubila” navika dolaska u društvene prostorije i što su moram naglasiti tuge zbog smrti naših kolega bile jako svježe. Ali, prije dva i pol mjeseca smo skupili snagu, okupili se i krenuli s probama. Nije bilo jednostavno „pokrenuti“ Društvo, posebno jer se bližila ljetna sezona i mnogo članova je zauzeto poslovnim obvezama. Također, nismo imali vremena odabrati i uvježbati novi program, pa smo se odlučili uvježbavati i pozabaviti već dobro nam poznatim repertoarom. I tako smo krenuli, te kao i sve nevolje dotada, preživjeli smo i ovu situaciju te prvi put nakon skoro dvije godine smo stali pred publiku i s toliko užitka osjetili da smo “živi”. Taj koncert bio je poseban, bio je nam za dušu, ali i poklon i svim našim Trogiranima kojima je trogirska Glazba u srcu. Stati pred moje glazbare i vidjet da su svi sretni što smo to dočekali, neopisiv je osjećaj. Srce mi je puno ponosa jer imam čast i odgovornost biti na čelu ove institucije, koja se zove Glazba. Institucije grada koja je sa svojim gradom prošla sve trenutke i događaje, koja se stoljećima razvijala i rasla uz njega, odlučno će Guina.
Koncert koji su održali potvrda je mnogo čega, a prvenstveno zajedništva te prijateljstva i razumijevanja koje vlada u toj kako je Guina nazvala instituciji. Pitamo je kakvi su im planovi nakon ljetnog testa položenog s odličnim u onom jesensko-zimskom?
- Nakon ljeta čeka nas generalni popravak instrumenata, potom krećemo s uvježbavanjem repertoara za Božić. Također, zbog pandemije Covida -19 najviše posljedica osjetili smo u “Maloj školi glazbara”, te se na jesen moramo intenzivno pozabaviti upravo tom tematikom. Također, odmah nakon završetka ljeta čeka nas i izborna Skupština na kojoj će biti izabrano novo rukovodstvo, koje će Društvo voditi prema 200-oj obljetnici neprekidnog rada i djelovanja, odgovara.
Dobro smo znali koje slijedeće pitanje postaviti “šefici” trogirskih glazbara, a koje će jedva dočekati. To je pitanje o pomlatku.

- Uvijek ističemo da su najvažnija okosnica opstanka Društva mlade snage, neke nove mlade generacije koje dolaze jer su oni ti na kojima ostaje „teret“ Društva. Ovaj koncert bio je još posebniji jer su na njemu prvi javni nastup na otvorenom imale naše dvije mlade flautistice: Karla Golubićić i Piera Guina. Podsjetila bih da iako su prvi put nastupile, onaj „pravi i svečani“ njihov prvi javni nastup na kojem će im se uručiti diplome imat će ovu zimu kada održimo svoj tradicionalni Božićni koncert. Karla Golubičić kćerka je našeg dugogodišnjeg člana Milana Golubičića. Ima 12 godina i upravo je završila 5. razred osnovne škole “Petar Berislavić.” Pohađa i Glazbenu školu “Josip Hatze” u Trogiru te je uspješno završila 4. razred na flauti. Osim toga Karla trenira nogomet u ženskoj grupi HNK Trogir. Kao djevojčica bila je član Dječjeg zbora Trogir te je sa zborom sudjelovala na brojnim festivalima i natjecanjima. Sa 6 godina trenirala je ples ali s obzirom da zbog pandemije nije bilo moguće održavati treninge, prebacila se na nogomet jer se taj sport mogao trenirati na otvorenom. Zaljubljena je i u glazbu i pjesmu, izrazito je aktivna djevojčica koja se najbolje pronalazi u ekipnim sportovima i društvima. U slobodno vrijeme voli se družiti s prijateljima iz razreda vozeći biciklu i role. Ona je izrazito kreativna, što pokazuje sudjelovanjem na brojnim likovnim radionicama. Odlična je učenica, samostalna i društvena, a najviše voli ljeto Zahvaljujući tati Milanu, s trogirskom Glazbom „druži se“ od malih nogu, na probama i koncertima. Upravo stoga kao djevojčica zavoljela je Društvo i već neko vrijeme želi svirati u orkestru, kako bi i sama bila dio trogirskih Glazbara i nastavila tradiciju svoje obitelji u Narodnoj glazbi Trogir. Karla ima mlađeg brata Ivana, za kojeg se nadamo da će se jednog dana i on pridružiti svojoj sestri i ocu, istaknula je Guina.
Piera Guina, njezina je nećakinja i četvrta je generacija svoje obitelji u trogirskoj glazbi. Doznajemo kako Piera ima 12 godina te da živi u Zagrebu gdje je završila 5. razred osnovne škole “Ante Kovačić”. Pohađa i glazbenu školu Muzički atelje u Zagrebu te je uspješno završila 5. razred na flauti. Osim toga, u dobi od godine i pol pa do danas pohađa školu engleskog jezika “Helen Doron”. Izrazito je kreativna i samostalna, uvijek željna stjecanja novih znanja. Piera je „zaljubljenica“ u Trogir, društvena je i kreativna, odlična učenica, a najviše voli školske praznike i ljeto jer tada dolazi kod obitelji u Trogir. Čim joj obveze i život u Zagrebu dozvole hrli u Trogir i redovita je na probama orkestra. Ima i mlađeg brata Pabla za kojeg se nadaju da će jednog dana i on nastaviti obiteljsku tradiciju.
Valja istaknuti kako je njezin pradjed Vicenco svirao u trogirskoj Glazbi baritona više od 50 godina, sve dok mu je to zdravstveno stanje dozvoljavalo. Djed Joško svirao je basa više od 40 godina, sve do svoje smrti. Tata Vicko svirao je klarinet sve dok ga životni put nije odveo u Zagreb. Teta Duška je nastavila obiteljsku tradiciju i svira klarinet punih 25 godina. Zanimljivo je napomenuti da je na spomenutom koncertu nakon dugo godina ponovno zasvirao i njezin tata Vicko, tako da su se okupile dvije generacije Guinovih tata Vicko, teta Duška i najmlađa Piera.
- Karla i Piera primjer su toga da dugovječnost trogirske Glazbe počiva upravo u obiteljskoj tradiciji i činjenici da su tradicija prenosila s generacije na generaciju trogirskih obitelji, poručila je predsjednica Društva Duška Guina.



GORDANA DRAGAN
Foto: Dino Čaljkušić