32 C
Trogir
Srijeda, 10 kolovoza, 2022
NaslovnicaVIJESTITROGIRNa 14. izdanju Opere Selecte nastupila svjetski poznata sopranistica Olga Peretyatko uz...

Na 14. izdanju Opere Selecte nastupila svjetski poznata sopranistica Olga Peretyatko uz glasovirsku pratnju Matthiasa Samuila

Na trogirskom 14. festivalu klasične glazbe Operi Selecta u srijedu je u Kuli Kamerlengo nastupila Olga Peretyatko, jedna od najtraženijih svjetskih sopranistica, a pjevala je uz pratnju Matthiasa Samuila na glasoviru.

Otkako je još prije 20 godina postigla svoj prvi veliki međunarodni uspjeh i dobila prvu nagradu na prestižnom natjecanju Operalia Plácida Dominga, Olga Aleksandrovna Peretyatko je redovita gošća u gotovo svim najvažnijim opernim kućama, koncertnim dvoranama i festivalima, uključujući La Scalu, Saatsoper Berlin, Royal Opera House Covent Garden, The Bolshoi Theatre, The Metropolitan Operu, Aix-en-Provence Festival, Berlin Filharmoniju, Théâtre des Champs-Élysées, Teatro Colón i mnoge druge.

Prvi put nastupate u Hrvatskoj, i to u Trogiru, na relativno malom festivalu u vrlo malom gradu. Kako je došlo do toga da se pojavite na Operi Selecta?

– Prvi put sam u Hrvatskoj i jako sam sretna što sam napokon posjetila vašu zemlju. Čula sam za festival Opera Selecta od jedne od mojih najboljih prijateljica, vrhunske glazbenice, koja je imala samo riječi hvale, kako za festival, tako i za umjetnike koji nastupaju. Sretna sam što ću i ja biti dio festivala i što ću provesti nekoliko dana u Hrvatskoj uz more.

Volite li nastupati na otvorenoj ljetnoj pozornici? Traži li pjevanje na otvorenome neke posebne, drukčije pripreme i znanja?

– U određenome trenutku u karijeri postane manje važno hoćete li nastupati na otvorenome ili unutar kakvog kazališta, najbitnije je dati sebe cijeloga kako bi publika to prepoznala i uzvratila istu ljubav. Nastupala sam na mnogo pozornica, uključujući i Arenu di Verona, ispred 17 tisuća ljudi i stvarno, mjesto nastupa ne igra veliku ulogu.

Publika u Dalmaciji, pa i u Trogiru, voli belcanto, a vi ste tu doma, zar ne?

– Svoju sam karijeru izgradila na belcanto stilu u operama “Puritanci”, “Lucia di Lammermoor” i drugim operama Donizettija, Rossinija, te smatram da je belcanto jedna zdrava glazba i ako možete pjevati belcanto, možete pjevati sve. U novije vrijeme u svoj repertoar dodajem i uloge poput Liù iz Puccinijeva “Turandota”, no belcanto će uvijek biti moja podloga na koju se vraćam i slažem sve ostalo, a uskoro ću imati i debi u ulozi Norme, što je ujedno i jedna od dražih mi opera.

Je li vas majčinstvo promijenilo kao osobu i kao umjetnicu? “Uspavanke za Mayu” nastale su prošle godine upravo kao posveta vašoj kćeri. Trebaju li joj uspavanke i sada?

– Da, moja kćer još uvijek voli slušati uspavanke, no mislim da nikad nisi prestar za takvu vrstu glazbe. Kad sam počela uvježbavati program sa svojim bivšim profesorom, Semjonom Skiginom iz Berlina, priznao mi je da je oduvijek želio da odradim jedan takav projekt s takvom vrstom pjesama, no razne obaveze su me sprječavale.

No, kad je pandemija nastupila, imala sam dosta slobodnog vremena te sam se nalazila u Berlinu, na što je on rekao: “Olga, više nemaš isprika, mislim da moramo početi pripremati program”, što smo i učinili. Tako sam svaki dan mjesec dana vježbala. Onda sam saznala da sam trudna i nisam to htjela ni s kim podijeliti prije trećeg mjeseca trudnoće, iz više razloga…

Ni moja majka nije znala za to. Kad sam se nakon toga našla sa Semjonom Skiginom da nastavimo vježbati, nisam mu ništa rekla, no on me upitao: “Što se događa, zvučiš drukčije?” Taj novi ton mog glasa je bio vrlo specifičan i intiman jer sam pjevala za nekoga tko raste u meni. Maya ima godinu i pol dana i jako sam sretna što sam njena majka, promijenila mi je glas i život nabolje, ostvarila je moj najveći san, a to je da budem majka.

Na tom nosaču zvuka pjevate na desetak jezika. Koliko je za opernu pjevačicu važno da vlada jezicima?

– Jezici su jako važni za svakog pjevača, jer kad pjevate na određenom jeziku, možete čuti razliku kad pjevač zna o čemu pjeva ili kad je samo naučio tekst napamet. Zapravo, fluidno govorim talijanski, ruski, njemački i engleski i poznajem neke osnove litavskog i francuskog jezika. Uvijek sam odbijala pjevati francuski repertoar jer ga ne znam dovoljno dobro govoriti, no uvijek sam ga htjela savladati.

Tako da svakom mladom pjevaču uvijek govorim da je jako važno da pronađe dobrog učitelja i nauči sve glavne europske jezike. Naravno, pjevala sam i na kineskome i japanskome uz pomoć učitelja jezika, i jako mi je bilo fascinantno otkriti novu glazbu, točnije, kinesku uspavanku jer je kineski jako melodičan jezik. Potpuno drukčiji od svega što sam dosad pjevala, no kompliment da pjevam kineski bez ikakvog naglaska i jest bio veliki kompliment… (smijeh).

Drugi jezik koji nisam dobro poznavala bio je češki, no budući da je iz slavenske obitelji jezika, imala sam manje poteškoća nego s kineskim. Zaključno, da, smatram da su jezici jako važni.

Tek s 22 godine ste utvrdili da ste sopran, a ne mezzosopran. Dali vas je to jako pogodilo. Zašto?

– Započela sam svoju karijeru kao mezzosopran jer sam bila u zboru i uvijek sam naginjala nižim tonovima jer nisam bila ni svjesna da mogu pjevati i visoke tonove.

U zboru u Sankt Petersburgu sam pjevala drugi alt, te sam nakon toga pjevala mezzosopran u dječjem zboru Marijanskog teatra. No, kasnije sam upoznala pravu učiteljicu koja me je poslušala i rekla da imam prekrasan glas, no da sam ja zapravo sopran. Bila sam jako deprimirana time jer sam htjela igrati sve one jake ženske uloge kao što su Carmen, Dalila, Amneris i idućih 20 godina sam morala igrati Gilde, Adine, uloge “djevojaka”… (smijeh).

Sada, zato što sam starija i iskusnija i jer se glas mijenja, mogu igrati i zahtjevnije uloge kao što su Lukrecija Borgia, Norma, Anna Bolena, ozbiljne belcanto uloge. Jako je važno čekati i sazrijeti, kao voće, da glas dosegne pravu zrelost.

Nikad nisam forsirala svoj glas, taj se razvoj dogodio spontano kroz godine pjevanja. Sjećam se da sam jednom cijeli dan slušala vinil od Joan Sutherland te sam zaključila: okej, može se živjeti i kao sopran… (smijeh).

U jednom vašem intervjuu stoji da je baš Joan Sutherland zaslužna što danas uopće pjevate. Što nju izdvaja od drugih umjetnika da je tako utjecala na vas?

– Srela sam je kad sam imala 22 godine i sudjelovala na jednom natjecanju, te sam tada imala mogućnost porazgovarati s njom, čak je i dodirnuti… (smijeh).

Također sam radila na jednoj operi s njezinim suprugom dirigentom, to je bila Meyerbeerova “Semiramida”, na samome početku moje karijere, na malom festivalu “Rossini in Wildbad”.

Bila je jako posebna, započela je kao wagnerijanski sopran te su boja, tonovi, timbar, interpretacija i kvaliteta njezina glasa bili izvanredni. Ona je jedan od mojih idola. Drugi moj idol je Mariella Devia, s kojom sam započela svoju ljubav prema glazbi. Mislim da je jako bitno imati ljude kojima se divite, ne da ih iskopirate u njihovome stilu nego da inspiriraju vaš rad i pjevanje, da razumijete kako rade i misle, na primjer Montserrat Caballé, još jedan od mojih velikih uzora. Slušajući sva ta velika imena, uvijek mogu nešto novo naučiti.

Osjećate li pritisak da morate ostati lijepa i mlada? Nekad se od pjevačica očekivalo ‘samo’ da pjevaju… Je li Maria Callas kriva za to?

– Mislim da se tu ne radi o ljepoti jer svakako nastupam uz šminku, periku i kostime, bitniji je govor tijela, način na koji se krećete. No što je prava ljepota? Ne možete vidjeti ljepotu sa zadnjeg reda galerije, ono što možete je čuti glas. Maria Callas je u biti bila prva koja je promijenila tu činjenicu jer je bila vjerodostojna ulozi, a to je glavni uvjet. Na pozornici morate biti vjerodostojni u ulozi; ne možete igrati ulogu Violette Valéry u “Traviati” koja umire od tuberkuloze, a vi imate 300 kilograma… (smijeh). Naravno, fotografije i fotoshop su potpuno druga priča. Naš svijet se davno promijenio i moramo držati korak. No i dalje smatram da je ljepota pozitivna stvar, ali ono što mora biti najljepše je moj glas i prisutnost na pozornici.

Vi ste rusko-ukrajinskog porijekla, otac vam je Ukrajinac, a majka Ruskinja. Kako osobno doživljavate rat koji vode vaše dvije domovine?

– Po rođenju sam pola Ruskinja i pola Ukrajinka, kao i moj suprug Grigory Shkarupa. Naravno, za moju obitelj ova situacija je katastrofa i molimo se svaki dan da ovo ludilo završi. Što se tiče karijere, smatram da je glazba univerzalni jezik koji nam može promijeniti život te donijeti mir koji nam je potreban. Na ovom zadnjem CD-u sa uspavankama koji sam objavila, na svoj sam način pokušala pridonijeti budućem miru jer je zadnja pjesma uspavanka otpjevana na 19 jezika, uključujući arapski i hebrejski, ruski, ukrajinski, armenski i azerbajdžanski. Ideja je da svaka majka na svijetu treba mir i sreću za svoju djecu.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Foto: Joško Herceg

Fotogalerija na linku: Opera Selecta

ZADNJE OBJAVE