Klub vijećnika SDP-a SDŽ je u Program rada skupštine za 2023. godinu predložio tematsku sjednicu na temu: Stanje u obrazovnim ustanovama Splitsko-dalmatinske županije zahtijeva hitnu raspravu. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Povodom Međunarodnog dana obrazovanja koji se obilježava 24. siječnja želimo još jednom ukazati na probleme školskih ustanova u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Obrazovanje je temeljni dio svih društvenih aktivnosti. Ali, osim pružanja znanja kroz obrazovanje, učenicima treba omogućiti primjerene uvjete u objektima koji tome služe. Na kraju krajeva u primjerenim uvjetima i samo obrazovanje je uspješnije. Obrazovanje je skupo, ali je neznanje još skuplje.
Nažalost, svjedoci smo da je stanje školskih objekata u velikom dijelu Županije zapušteno, neadekvatno, nedostaje prostora, objekti prokišnjavaju, a učionice nisu opremljene prema potrebnim standardima današnjeg, modernog školovanja. Veći dio škola nema sportske dvorane, a one koje imaju, u većini slučajeva su stare, dotrajale i prokišnjavaju.
Za početak da krenemo samo od broja osnovnih škola o kojima skrbi Splitsko-dalmatinska županija i dolazimo do brojke 67.
Sa srednjim školama i učeničkim domovima je malo drugačija situacija pa brojka iznosi 45.
Sa 112 škola nije se lako nositi, i proračun je zahtjevan, ali od 68,6 mil eura koji odlazi na Program osnovnoškolskog obrazovanja na kapitalna ulaganja predviđa se svega 1.1mil eura u 2023. godinu, odnosno 1,6% sredstava koji su predviđeni za ovaj Program dok za srednjoškolski program na kapitalna ulaganja odlazi 1,46% sredstava od ukupnog proračuna za Program srednjoškolskog obrazovanja (974 tisuće eura).
Mnoge škole su bez dvorana što znači da u kišnim/snježnim/vrućim danima danima su „osuđeni“ na učionicu za vrijeme tjelesnog ili slobodnih sportskih aktivnosti.
S druge strane pokreću se razni programi zbog pretilosti djece.
Novaca ima jer kada se ima za Regionalne CENTRE IZVRSNOSTI mora biti i za osnovne funkcije i opremu školskih prostora s opremom koja je dostojna razvoja vremena u kojem se nalazimo.
Uzmimo za primjer Grad Kaštela koji ima pet osnovnih škola, od kojih je samo jedna novije gradnje, sve ostale su sagrađene sedamdesetih i osamdesetih godina. U ovom trenutku devet razreda škole iz Kaštel Starog pohađa nastavu u drugoj školi, jer je prva zatvorena zbog neispravnih i instalacija opasnih po život. U Trogiru za četiri škole, dvije osnovne i dvije srednje, postoji samo jedna sportska dvorana, i to gradska, a ni jednu u vlasništvu škole. Dvorana nema dovoljno kapaciteta za svih. Zadnja osnovna škola sagrađena je prije više od četrdeset godina, a jedino novije je nadogradnja jednog krila srednje škole. Grad Makarsku možemo dati kao primjer srednje škole za koju kažu da je najzapuštenija u Županiji. Prepreke oko obnove uzrokovali su imovinsko pravni odnosi, također u nadležnosti Županije.
Svjedočimo i lošem stanju sinjske sportske dvorane, na koju Sinjani čekaju godinama, a Županija ne reagira adekvatno, već se projekt obnove razvlači i još uvijek je na čekanju.
Stanje u tim gradovima preslika je i stanja u ostalim gradovima i općinama gdje su škole pod nadležnošću Županije. Iako i tu ne smijemo zaboraviti princip „što južnije, to tužnije” pa je stanje sve gore kako idemo prema udaljenijim otocima.
Splitsko dalmatinska županija nalazi se u trusnom području. U slučaju jačeg potresa pitanje je koliko su nam škole sigurne, jer neke su starije i od sto godina.
Osim zapuštenosti objekata i materijalni uvjeti u školama su zabrinjavajući. Nedostatak novca u školama za papir za fotokopiranje, projektore, pametne ploče, klima uređaje, računala, sapun, topla voda, wc papir.. Nema novca za slanje učitelja na stručna usavršavanja (tako bar ravnatelji tvrde) ili se oni šalju po principu tko je bolji ili bliži ravnatelju…događa se da su učitelji prisiljeni sami sebi plaćati putne troškove i/ili smještaj da bi se stručno usavršavali.
Nedostaje spremačica, kuharica i domara. Ministarstvo ne daje ili vrlo teško i sporo daje suglasnosti za zapošljavanja tog kadra po školama, pri tome niti ne poštuju DPS (Državni pedagoški standard) kojeg su sami donijeli (npr. 650 m2 je uvjet za zapošljavanje spremačice, a oni u MZO suglasnost daju tek na 800 m2).
Isti je problem i sa zapošljavanjem stručnih suradnika po školama (psiholozi, logopedi, pedagozi, defektolozi, socijalni pedagozi) koji su neophodno potrebni. Napominjemo i nepoštivanje zakona o zaštiti na radu gdje čistačice moraju imati zaštitnu odjeću i obuću koju je dužan osigurati poslodavac, no naše spremačice to nemaju.
O pomoćnicima u nastavi ne znamo ni sami od kud krenuti. Odbijen je naš amandman kojim bi se u proračunu županije osigurao novac za koliko-toliko adekvatne naknade pomoćnicima u nastavi i reguliranje njihovog radnog statusa.
Zbog svih ovih nabrojenih problema, ali i svega onog čega se nismo dotakli u ovom obraćanju, tražimo od Županije tematsku sjednicu na ovu temu, (što smo kao Klub i predložili u Programu rada za 2023. godinu.)
Želimo da ova točka bude uvrštena u rad skupštine ne samo ovu godinu nego svaku godinu kako bi kontinuirano bili upoznati sa stanjem obrazovnih ustanova u Županiji i na temelju tih saznanja permanentno donosili konkretne zaključke i potrebne korake da se što prije krene s rješavanjem stanja u školama te redovito pratili izvršavanje istih.
“Obrazovanje je putovnica za budućnost, jer sutra pripada onima koji se za nju danas pripremaju”.
Žele li nam vladajući i to oduzeti?
