Zbog trošnosti na srednjovjekovnoj crkvi sv. Petra na Čiovu koja pripada Župi sv. Jakova odlomio se dio zvonika na preslicu i pao na pločnik. Budući da je smještena u neposrednoj blizini Dječjeg vrtića “Maslina” te se sa svih njezinih strana nalaze uske uličice kojima se prolazi kroz tamošnje gusto naselje, prijetila je opasnost da kameni odlomci nekoga ozlijede. Stoga su žurno reagirali iz Mjesnog odbora Čiovo obavijestivši o događaju najprije gradske službe. Iz gradskog Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo pozvali su Konzervatorski odjel u Trogiru da zajedno provedu hitne mjere otklanjanja opasnosti. Kako doznajemo od pročelnice toga Odjela Jasne Popović skupa su obišli teren te utvrdili opseg nužnih radova, procijenjenih na nešto manje od 55.000 kuna.
Oni su započeli prije dva tjedna i potrajat će mjesec dana, a obavlja ih tvrtka WERDEN d.o.o. iz Dugopolja koja je i ranije obavljala manje radove na crkvama te Župe.
- Inicijalno s gradskim službama planirali smo kao privremenu mjeru samo demontirati zvonik i pohraniti ga do cjelovite obnove krovišta koja je planirana za 2023. godinu, sredstvima Ministarstva kulture i medija. U ovoj fazi provode se hitne mjere zaštite u vidu građevinskih i konzervatorskih radova sanacije zvonika na preslicu obzirom da je u stanju koje predstavlja opasnost od rušenja. Nakon što je postavljena skela uslijedilo je demontiranje kamenih elementa preslice, koja teži oko pola tone, pa je demontaža bila iznimno zahtjevna, kao što će biti zahtjevan i povrat. Sada nas čeka čišćenje kamena od naslage skrame i biološkog naraštaja vodenom parom uz pomoć deterdženta za površinsko i dubinsko pranje kamena te konzervatorsko – restauratorski radovi mehaničkog čišćenja željeznog križa i brončane zastave akroterija. Nakon zaštitnih radova slijedi podizanje preslice na izvorno mjesto i ponovna montaža demontiranih kamenih elemenata. U narednim fazama predviđena je i obnova pokrova, pojašnjava tijek radova pročelnica Popović.
- Crkva se po rješenju Ministarstva kulture od 22. siječnja 2010. godine nalazi unutar zone ‘B’ zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Trogira. Danas je nemoguće prepoznati tragove stare srednjovjekovne crkvice pa se pretpostavlja da je došlo da temeljite obnove o kojoj je pisao u drugoj polovini XVII. stoljeća Pavao Andreis, ali nije naveo točnu godinu kada je podignuta postojeća barokna crkva, podsjetila je Popović.
U publikaciji “Župa sv. Jakova” koju su 2005. godine tiskali Franjevački samostan uznesenja Marijina (sv.Ante) i “Radovan” Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira navedeno je kako se trošnost crkve sv. Petra spominjala više puta u novijoj povijesti: već 1974., a 1978. je rečeno kako je neprilično u njoj imati misu. Slično je bilo i 1992. godine. Za ratnih dana Domovinskog rata bila je skladište Karitasa. Često je pod vodom zbog podzemnih i oborinskih voda. Fugiranje nakon otučene dotrajale žbuke obavljeno je 2000., 2001. postavljen je novi krov, a završni radovi na tlu dovršeni su popločavanjem poda granitnim pločama 2002. godine. Radove na podu izveo je Jakica Matković iz Trogira, a financijska pomoć za to dobivena je od Zaklade “Kirche in Not”. U proljeće 2003. godine priključena je voda i kanalizacija. Sve spomenute zahvate inicirao je pokojni fra Stjepan Pupić Bakrač koji je u to vrijeme bio na čelu Župe sv. Jakova.
Ovako Pavao Andreis u svojoj povijesti grada Trogira u XVII. stoljeću opisuje crkvu: “U samostanu na Dridu čuva se slika koju su naručili bratimi i koja se nalazila u crkvi sv. Petra-Bogorodica s Djetetom, sv. Petromi i Bl. Ivanom Trogirskim, djelo Giovannija Battiste Argentija oko 1600. godine. Prema inventaru crkve koji je načinio Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu u toj crkvi bile su vrijedne umjetnine: “Bogorodica s Djetetom”, “Sveti Vicenzo”, “Raspeti Krist između dvije svetice”, Raspelo iz XVIII. st., Kalež također iz XVIII. st., Zavjetna slika s likom bolesnice i sv. Blaža… Saznajemo da je ta crkva posjedovala votive-zavjetne darove, pa se primjerice spominje zavjetni dar Anne žene Simeona Barade. Spominju se brojni predmeti u zlatu, među kojima i medaljoni s komadom sedefa u sredini, nakit od koralja, granadine, karnide. Svi ti predmeti bili su obješeni oko vrata Blažene Djevice. U unutrašnjosti na njenom južnom zidu nalazi se ploča na kojoj je uklesan podatak o prijenosu oltara sv. Barbare u tu crkvu 1646. godine.
Tekst & Foto: GORDANA DRAGAN
