Vratimo se u jesen 1928. godine kada je don Ivan Delalle u Trogiru, u potkrovlju kuće Stanošević pronašao reljef visok 45 i širok 30 centimetara, o čemu piše u vodiču – Trogir – vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu:“Kairos je grčko božanstvo personificirano u mladiću na kugli, s krilima na nogama, s britvom i tezuljom na rukama. Kosu ima sprijeda i nad čelom mu visi jači kovrčak, dok ozada nema. To znači, da kad prođe, nemaš ga za što uhvatiti. Kairos je božanstvo zgodne prilike, prigode, koja kad prođe, više se ne vraća. Relijef je izrađen u bjelkastom mramoru krupnijeg zrna … Nažalost je oštećen. Nađen je od pisca ovih redaka u jeseni 1928. u kuhinji jedne privatne kuće (vlasništvo benediktinki) i predan kustosu mjesnog lapidarija Roku Sladi – Šiloviću. Relijef je iz I. stoljeća pr. Kr. i spada u lijepu imitaciju čuvenog Kairosa u Sikonu od Lizipa (IV v. pr. Kr.).”
Prvi je o Kairosu, sa znanstvenog aspekta, pisao Mihovil Abramić u članku Novi reljef božanstva Kairos iz Trogira, objavljenom u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1928–1929. Trogirskim Kairosom bavio se i Nenad Cambi koji je 1982. u Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru objavio članak Kairos, 1988. članak The Relief of Kairos from Trogir u atenskom Praktika tou XII Dietnou sinedriou klasikes arhaiologias, a 1995. u spomenutim Radovima… objavljuje članak Još jedanput o Lizipovim djelima u Dalmaciji. U povodu izložbe u Rimu.
No, u ovom prigodnom, obljetničkom postu nećemo putovati znanstvenim člancima, već ćemo vam u fotogaleriji pokazati 10 članaka koji su od 1950. do 1970. godine objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji, a koji spominju reljef Kairosa.
Tekst i fotogalerija: Muzej grada Trogira
{gallery}kairos09{/gallery}
