U župi Sv. Jakova apostola u Trogiru proslavljen je 2. veljače 2019. blagdan Gospodinova prikazanja – Svijećnica u ranoromaničkoj crkvici Gospe kraj mora koja je starim Trogiranima poznatija pod imenom Gospa od mlika. Procesiju po kišovitom vremenu oko crkvenog predvorja i misno slavlje predvodio je župnik fra Matija Matošević, uz pratnju župnog zbora i nazočnost velikog broja Gospinih štovatelja iz cijelog grada usprkos velikoj južini i maloj kišici. Misi koja je predvođena na Prikazanje Isusovo u hramu, prethodila je molitva krunice i blagoslov svijeća te majki, posebno onih koje su dojilje, male djece, trudnica i onih koje imaju problema sa začećem.
U propovijedi fra Matija je napomenuo kako je od naših hrvatskih katedrala najviše njih posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, a ima mnogo crkvica i kapelica koje su posvećene istoj. Tako je i ova crkva u kojoj održavamo misno slavlje posvećena Gospi, i to po, trogirskoj tradiciji, Gospi od ‘mlika’. Kad pogledamo ovu crkvu, možemo vidjeti koliko je zdanje staro i kako su građeni svodovi jer se u to vrijeme nije radilo suvremenom mehanizacijom kao danas, tako da su se znale graditi crkve po deset i više godina. Ova crkva ima važnu povijest, ne onu povijest što se opisuje borbom Trogirana i Splićana, nego povijest našega spasenja, povijest onoga što ljudima donosi radost, a nitko im ne može dati radost osim Gospe i njenog Sina. Kako je Blažena Djevica Marija imala puno pouzdanje u Boga i bila mu zahvalna na darovanom životu kada je Isusa prikazala u hramu. I mi smo kao male bebe prikazani u hramu na krštenju gdje su naši roditelji zahvalni Bogu za darovani život. Svatko od nas je kao jedna posebna svijeća koju treba čuvati da se ne ugasi, čuvajući se grijeha i zla, da bismo svi skupa davali jedno veliko svjetlo i tjerali tamu – zlo. Mi moramo zahvaljivati Bogu na darovanom životu kroz cijeli život kada nam je dobro i kada nam je teško. Tko među nama zahvaljuje na križu i patnji po čemu postaje najbliži Bogu.
Fra matija na-dodaje da ovu kapelicu povezujemo sa nekom drugom kapelom posvećenoj blaženoj Djevici Mariji, a to je u Betlehemu. U Betlehemu kada je blažena Djevica Marija rodila Isusa, naređeno je od Heroda da se sva mala djeca moraju smaknuti – ubiti. Onda se Bog javio preko anđela Josipu da bježe u Egipat sa Djetetom – Isusom i Blaženom Djevicom Marijom. Dok su oni izlazili iz te špilje prema Egiptu, Blaženoj Djevici Mariji palo je nekoliko kapi mlijeka na zemlju. Na tom mjestu sagrađena je kapelica i obnovljena prije desetak godina, čuvaju je franjevci više od 800 godina i zove se kapelica od mlijeka pa se tako i ova naša kapelica ili crkva popularno u narodu naziva crkva Gospe od ‘mlika’ Blažene Djevice Marije. Vidimo koliko smo povezani sa tim svetim mjestima. Povijest kaže da majke koje su željele imati djecu, a nisu ih mogle imati, dolazile su u ovu crkvu da se pomole Gospi i Bogu te su im mnoge molitve uslišane. Također su tu zalazile majke dojilje da im Gospa i Bog podare što više mlijeka jer u to vrijeme nije bilo zamjenskoga, a znamo što bi to značilo za djecu kad nemaju majčina mlijeka. Po tome je ova crkvica dobila ime Gospa od ‘mlika’.
Tu smo na otoku Čiovu koji je povezan s kopnom sa dva stara mosta i novim koji je otvoren prošle godine i ublažio ljetni prometni kolaps sa Čiova, a sa morem smo povezani sa cijelim svijetom. Povezani smo sa vjerom sa svim ljudima jer naša vjera nas povezuje sa svim vjernicima čitavoga svijeta. Biti katolik znači biti vjernik čitavoga svijeta i svugdje se osjećati kao kod kuće. Katolik znači sveopća Crkva, sveopća vjera koja povezuje sve vjernike koji vjeruju u Isusa Krista – Boga jedinoga. Danas slavimo Isusa Krista kao svjetlost koja osvjetljava sve narode. U tom malom djetetu, donesenom u hram, ostvaruje se spas svijeta. I mi ga pozdravljamo u našoj sredini kao svjetlost svijeta. To svjetlo primamo i nosimo kroz naš život kao pripadnost Isusu i poslanstvo drugim ljudima. On je svjetlost na prosvjetljenje naroda i na slavu puka svoga. Povijest čovječanstva i cijeli naš život, posebno u tamnim trenutcima, vezan je uz Isusa kao svjetlo svijeta, istaknuo je fra Matija te dodao -Draga djeco, dragi roditelji, častimo Blaženu Djevicu Mariju, a ona će nam pokazati primjer kako mi trebamo živjeti i slušati Riječ Božju te kako moramo slušati riječ svojih roditelja. Neka riječi iz naših usta izlaze ne samo u molitvi u crkvi, nego to primjenjujmo i van crkve, kad obradujemo našeg brata, čovjeka, prijatelja, prijateljicu… onda su mile riječi svemogućem Bogu. Neka ove upaljene svijeće kazuju nazočnost Isusa Krista među nama, jer On je svijetlo čitavoga svijeta i došao je prosvijetliti ljude koji dopuštaju da ih Bog prosvijetli. I nas će Bog prosvijetliti ako otvorimo svoje srce, svoju dušu, pamet i misli i neka nam On dade svoje misli i svoju pamet da znamo kako ćemo najbolje činiti u ovom životu kako bismo postigli vječni život, zaključio je fra Matija Matošević.
Oltar ukrašava kip Gospe od mlika, dar pok. župnika ove župe fra Ive Sadrića, dvije slike na zidovima: Gospa sa Isusom i crtež Sv. obitelji su dar onih koji su dobili uslišanost molitve u ovoj crkvici. Procjenjuje se da ova crkvica potječe iz 11. stoljeća i danas je najsačuvanija ranoromanička hrvatska crkva. U 13. stoljeću je nadograđena kao uspomena i zavjet za pobjedu Trogirana u pomorskoj bitci sa Splićanima, a bitka se odvijala na moru ispred crkve i vodila se navodno zbog zemljišta na Čiovu kojeg je Bela IV. darovao Trogiranima, dok su ga Splićani svojatali – Splićani su govorili: “Čije je ovo” i po toj uzrečici i otok je dobio ime Čiovo koji danas pripada jednim dijelom Splitu – Slatine, a ostatak gradu Trogiru, a danas je formirana na njemu i općina Okrug.
U njoj je mladu misu služio Biskup Ban Petar Berislavić. Nedavno se na inicijativu profesorice povijesti Katice Maravić iz OŠ ‘Petar Berislavić’, kada je ujedno i Dan škole počela održavati misa zadušnica 20. svibnja za biskupa bana Petra Berislavića, tj. na dan kada je poginuo 1520. godine u obrani Hrvatske protiv Turaka. Crkva je obnovljena 1997. i sačuvana od propadanja, a orkansko nevrijeme 2004. godine iščupalo je stoljetne borove u predvorju crkve. Tadašnji gvardijan pok. fra Stjepan Pupić Bakrač pobrinuo se i posadio masline, pod čijim vodstvom je obnovljena ova crkva i još sedam crkava u župi. Pok. župnik fra Ivo Sadrić posijao je travu, tako da je ta crkvica uz more sada u sasvim novom ambijentu. Ovu godine se nije obistinila narodna poslovica “Kandelora, snig do mora – zima fora, a sv. Blaž kaže da je laž, ‘gliština’ kaže da je istina”. Zadnji obilniji snijeg je pao 2005. godine na noć Kandelore i sv. Blaža.
Pri karaju misnog slavlja fra Matija je svim nazočnim i njihovim obiteljima udijelio posebni blagoslov i zahvalio svima koji se brinu oko ove povijesne crkvice, posebno gospođi Vinki Brešan, sinu Jošku kod kojih se nalazi ključ od crkve, gospođama: Milici Žižak i Sandri Balancan koje su za ovaj blagdan očistile, ukrasile crkvu slikama i cvijećem i čitale biblijska misna čitanja. Brešanovi tijekom ljeta otvaraju je domaćim i stranim posjetiteljima.
Autor: Ivan Marjanica
{gallery}gospekrajmora2019{/gallery}
